IP video

Analogna naspram IP video tehnologije. Kada su IP video mreže u pitanju, razlika je u tome što se analogne kamere na njih priključuju preko digitalnih enkodera ili ih zamjenjuju specijalne IP kamere. Kilometre teškog koaksijalnog kabela tada zamjenjuje distribuirana infrastruktura koju čine klasične i bežične LAN i WAN mreže te Internet. Video-rekordere (VCR) i digitalne video-rekordere (DVR) također zamjenjuju NVR uređaji (Network Video Recorders, odnosno mrežni video-rekorderi) ili nizovi tvrdih diskova koje je moguće priključiti na bilo koje mjesto u mreži i tako na najbolji način iskoristiti resurse sustava te ugraditi redundantnost u sustav. Štoviše upotrebom metoda digitalne video kompresije olakšava se upravljanje video sadržajima i optimizira upotreba resursa sustava tako što se sprečava preopterećenje mreže.   

IP adresa za svaku kameru. U IP video mrežama svaka CCTV kamera i svaki uređaj za pohranjivanje podataka ima vlastitu IP adresu, a svi se nadziru i njima se upravlja iz jednog upravljačkog centra. Nakon uspostavljanja mreže, „plug-and-play“ funkcionalnost omogućava jednostavno dodavanje i uklanjanje jedinica s podrškom za IP.

IP funkcije. No to nije sve. IP video tehnologija omogućava i vrlo jednostavnu ugradnju „inteligentnih“ funkcionalnosti u kamere čija je početna uloga bila detekcija pokreta, a danas se proširuje do inteligentne analize video sadržaja (IVA, Intelligent Video Analysis) koja u realnom vremenu uspoređuje video zapis s „poznatim pravilima“ za detekciju sumnjivih događaja ili ponašanja koje inače čuvar zadužen za praćenje monitora ne bi primijetio.

Komponente IP nadzora. Poput tradicionalnih analognih CCTV sustava nadzora i IP video sustav ima četiri ključne komponente: snimanje slike, prijenos slike, pohranjivanje i upravljanje video sadržajima